Moj put, Veljko Popović, studio Bold 2009. Dizajn: Svjetlan Junaković

Ove godine na glasovitom svjetskom festivalu animiranog filma Annecy 2010. između 39 filmova u službenoj konkurenciji kratkih filmova nalaze se dva hrvatska, “Moj put” Veljka Popovića i “Ne spavanje ne ubija” Marka Meštrovića, a među 52 studentska filma “Miramare” Michaele Müller. Čestitamo autorima i producentima na ovom uspjehu.

“Miramare” je proglašen pobjednikom u studentskoj konkurenciji na prvom Festivalu hrvatskog animiranog filma, isto tako je i “Moj put” pobjedio u konkurenciji autorskog filma. “Ne spavanje ne ubija” je priča za sebe i zaslužuje fenomenološku analizu.

Je li “Ne spavanje ne ubija” pravi “crtić” ili eksperimentalni film?

Jedne sam godine imao priliku prokomentirati s povjerenikom ministarstva svoj odbijeni projekt i otvoreno sam ga pitao u čemu je problem. Objašnjenje je bilo prihvatljivo: “film predugo traje, vi ste još neiskusni, a to nije mali novac za dati početniku”. Potom se pojavio argument od kojega sam se naježio: “To, u biti, nije pravi crtić, bilo je tamo projekata koji su pravi crtići pa isto nisu prošli”. Možda nema nikakve veze, ali sam radeći ovaj festival osjetio da postoje u struci dvije struje, jedna fura “crtiće” a drugi inzistiraju na eksperimentu. Sami procjenite koliko su te podjele nepotrebne.

“Ne spavanje ne ubija” je na Festivalu hrvatskog animiranog filma prošao bez ijedne nagrade, iako je riječ o iznimnom filmu, možda najzrelijem radu Marka Meštrovića, gdje propituje identitet i koristi urbanu ikonografiju koja jasno komunicira suvremenu umjetnost, kretanje, protok vremena i dovodi u pitanje umjetnost animacije same. Film spada u rubno eksperimentalni, ali to nije minus, dapače. Dugo se čuju po zagrebačkim strukovnim krugovima kako eksperimentalni film treba odvojiti od animacije i postoji zbog toga cijeli niz nagađanja što animacija jest a što nije. Kad se krajem pedesetih pojavila grupa oko Vukotića, Kostelca i Mimice jedan dio autora bio je zgrožen eksperimentom, danas jasno vidimo da su upravo ti eksperimenti otvorili prostor za razvoj izričaja i umjetnosti koja nas je plasirala u sam vrh svjetske animacije.

Kreativni sindikat i Bold studio kao trn u oku državnih donacija?

Meštrović spada u grupu Kreativni sindikat koja je prije koju godinu sa svojom Ciganjskom napravila preokret u uhodanim strukturama financiranja i proizvodnje animiranog filma. Danas je to studio Bold sa svojim filmom “Moj put”, koji je bez pomoći financijskih sredstava uvršten u dva svjetska festivala, dobio glavnu nagradu na Festivalu hrvatskog animiranog filma i apsolutno svojom kvalitetom dominira nad dvogodišnjom proizvodnjom u Hrvatskoj.

Postavlja se pitanje, po kojim se kriterijima dodjeljuju sredstva ako već drugi put u novijoj hrvatskoj povijesti imamo film koji osvaja nagrade, prolazi na festivale bez da je dobio državna sredstva, a s druge strane ogroman postotak filmova koji su nezapaženi ili čak prezreni od publike dobivaju ogromna sredstva za svoju proizvodnju? Ta pitanja postavljaju se tiho, po kafićima, u hodnicima, u atelierima, a javno se svi smješkaju i na neki način podržavaju taj potpuni nesrazmjer između poticaja i kvalitete.

Drugog dana Festivala hrvatskog animiranog filma, u nedjelju, 21. veljače, dodijeljene su nagrade po izboru publike i stručnog žirija

20 i 21. veljače 2010. godine, zagrebačko kino Europa postalo je središnje okupljalište ljubitelja hrvatske animacije. U organizaciji Zagreb filma i ASIFA Hrvatske publici je predstavljeno čak 48 kratkometražnih animiranih filmova. U jakoj konkurenciji stručni ocjenjivački sud u čijem su sastavu bili uvaženi redatelj Petar Krelja, jedan od omiljenih autora animacije Alexei Alexeev te Stjepan Mihaljević.

U kategoriji za najbolji autorski film nagradu je odnio film o odrastanju i sazrijevanju, o onom nepoznatom što nas gura kroz život; „Moj put“, u režiji mladog i međunarodno nagrađivanog autora Veljka Popovića, koji je žiri osvojio iznimnom „kombinacijom priče, dizajna, ritma i boje“.

Najboljim studentskim filmom proglašen je, prema riječima žirija; „dojmljiv film divne atmosfere postignute zahtjevnom animacijskom tehnikom”; djelo Michaele Müller, „Miamare“. Posebna zanimljivost filma leži u činjenici da je autorica u potpunosti vladala svim segmentima produkcije; od animacije i režije do scenarija i glazbe.

Kao najbolji namjenski film pokazao se „HT Mostar – Dual Flat“, u režiji Josipa Vranjkovića, koji je žiri osvojio „animacijskom artikuliranošću i dorađenošću koja ostavlja prostora zabavi“.

Dječji film ove je godine pokazao da postoji velik interes i ambicija mladih stvaratelja koji teže umjetnosti animacije. Najboljim dječjim filmom proglašen je „Foto safari“, film „odličnog tajminga, ritma i efektne poante“, djelo Filmskog kina i videokluba Zaprešić.

Diplome za istaknut doprinos dodijeljene su: Nedjeljku Dragiću za najbolju animaciju u filmu „Rudijev Leksikon“; Svjetlanu Junakoviću za najbolji dizajn u filmu „Moj put“, Zvonku Todorovskom za najbolju priču filma „Povratak“ te Aniti Andreis Žganec za najbolju glazbu u fimu „Gulliver“.

Publika u velikoj većini s postotkom od 34% odabrala film „Kolinje“ Marka Dješke za nagradu publike.

Festival ove godine završavamo s vjerom da će sljedeći za dvije godine biti još veći i još ljepši.

Jednom davno, prije filma i televizije, živio je izumitelj opsjednut idejom o pokretnoj slici na listu papira…

Dino Krpan je rođen 1969.godine u Zagrebu gdje je 1995. diplomirao dizajn. 1997. osnovao je Studio za produkciju i dizajn. Od 2001. aktivan je na polju 3D animacije i produkcije animiranih i eksperimentalnih filmova. Debitantskim filmom Alea iacta est iz 2006. godine osvojio je nekoliko međunarodnih festivalskih nagrada. Predaje postprodukciju na odjelu animacije zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti.

Kako bi otjerao noćne more i snove učinio lijepima i sretnima, čovječuljak snovuljak proputuje cijeli svemir i s neobičnih planeta skuplja sastojke potrebne za uljepšavanje snova.
Iako ona za svoju seriju filmova tvrdi kako nisu namjenski, oni to definitivno jesu, makar po načinu distribucije. Serija animatorice i ilustratorice Ivane Guljašević već se neko vrijeme distribuira uz dječiji list Smib i tako dolazi do puno djece diljem hrvatske. Školska knjiga stoji iza produkcije ove serije.

Ivana Guljašević završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer grafika u klasi prof. Šiška. Bavi se stripom, ilustracijom i animacijom.

Ilustrirala je veći broj slikovnica različitih autora I objavila autorsku slikovnicu za koju je nagrađena nagradom za najbolju slikovnicu 2005. Stripove je objavljivala u Studentskom listu, Stripburgeru, Apokalipsi, Večernjem listu, dječjim časopisima Radost, Prvi razred, Frizbi.

Od 2000. godine bavi se filmom. Uz propagandne filmove za Školsku knjigu, ilustrira i animira izuzetno uspješni HRT-ov serijal Danica.

Filmografija – autorski animirani film: Kao nekim čudom (nagrada na festivalu FIKE u Portugalu).

Prvi dan festivala imat ćemo priliku vidjeti izbor radova Borivoja Dovnikovića Borde, dobitnika nagrade za životno djelo ASIFA-e Hrvatske.

Rođen 1930. u Osijeku, gdje je završio gimnaziju. 1949. prelazi u Zagreb, upisuje Akademiju likovnih umjetnosti i paralelno počinje raditi u novinama kao karikaturist i ilustrator.

Već 1950. napušta studije da bi se u redakciji humorističkog lista Kerempuh pridružio grupi karikaturista koji su pokrenuli našu animaciju izradom prvog hrvatskog/jugoslavenskog umjetničkog crtanog filma Veliki miting.

1951-53. sudjeluje u formiranju prvog specijaliziranog poduzeća za crtani film Duga film, te u obrazovanju kadrova za filmsku animaciju.

Tada, paralelno s radom u novinarstvu i na grafičkom dizajnu, počinje profesionalnu karijeru na animiranom filmu. 1958. pridružuje se novoosnovanom Studiju za crtani film Zagreb filma kao crtač i animator, da bi 1961. počeo realizirati vlastite autorske filmove.

Filmovi su mu sljedećih tridesetak godina nagrađivani na brojnim međunarodnim filmskim festivalima. Retrospektive svojih filmova imao je u pedesetak gradova u svijetu. Do danas je sudjelovao u radu međunarodnih žirija ili selekcijskih komisija na dvadeset pet festivala, te na forumima o animaciji od Amerike i Kanade do Koreje, Kine I Japana.

Sudjelovao je u organizaciji Svjetskog festivala animiranih filmova u Zagrebu od početka (1972.) kao član Vijeća i Programskog odbora, a od 1979. kao predsjednik Programskog odbora. Od 1985. do 1991. bio je direktor Festivala, a na Animafestu 2000., vršio je dužnost umjetničkog savjetnika.

Od 1977. do 1982. djelovao je kao član Izvršnog odbora ASIFA-e, Međunarodne asocijacije animiranog filma, a od 1994. do 2000. bio je njen generalni sekretar.

Njegova knjiga Škola crtanog filma objavljena je u više izdanja i prijevoda.

2007. godine zagrebačka Prosvjeta izdala je monografiju o životu i radu Borivoja Dovnikovića (na hrvatskom i engleskom) pod naslovom B znači Bordo / B is for Bordo.

2009. izdavačka kuća Razlog izdala je knjigu Bordinih karikatura, objavljivanih od 1994. do 2009. godine, na hrvatskom i engleskom, pod naslovom Istočno od raja/ East of Eden.

Filmovi u retrospektivi

CEREMONIJA (1965.) 3:22

sc, crt, an, red. Bordo

poz. Pavao Štalter

muz. Tomica Simović

šum. Miljenko Dörr

Sve je u životu ceremonija. Ovdje se sedam osoba priprema se za završnu fotografiju.

LJUBITELJI CVIJEĆA / THE FLOWER LOVERS (1970.) 9:07

sc, crt, an, red. BORDO

poz. Nedeljko Dragić

muz. Ozren Depolo

šum. Miljenko Dörr

Ljudi senzaciju uvijwk vole više od čiste prirodne ljepote – čak i kad se radi o eksplozivnom cvijeću.

Srebrni zmaj, KRAKOW, 1971.

Zlatni pečat, TRST, 1971.

Treća nagrada, BILBAO, 1971.

Nagrada za najbolju animaciju, HOLLYWOOD, 1971.

Diplome: LONDON, BOGOTA, BEČ, ANNECY, LOS ANGELES, MANHEIM

1971./72.

PUTNIK DRUGOG RAZREDA (1973.) 10:40

sc, crt, an, red. BORDO

poz. Rudolf Borošak

muz. Ozren Depolo

šum. Miljenko Dörr

Film je putovanje vlakom između dvije stanice, prve i posljednje. U kupeu drugog razreda putnik susreće mnoštvo ljudi, različite karaktere, mnogo sudbina, ali ne nalazi prijatelja.

Prva nagrada, ZAGREB, 1974.

Srebrna medalja, BEOGRAD, 1974.

Diploma Kekec najljepšem filmu (dječji žiri), BEOGRAD, 1974.

Diplome: LONDON, BEČ, MELBOURNE, SIDNEY, LUCCA, TEHERAN, CHICAGO, 1974/75.

ŠKOLA HODANJA (1978.) 8:08

sc, crt, an, red. BORDO

muz. Igor Savin

šum. Miljenko Dörr

Druga nagrada (u kateg.), ZAGREB, 1978.

Zlatna medalja, BEOGRAD, 1979

Nagrada Kekec (dječji žiri), BEOGRAD, 1979.

Prva nagrada (u kat.), SAN ANTONIO, USA, 1982.

Nagrada Katoličkog žirija, OBERHAUSEN, 1979.

Nagrada Međunarodne federacije kino-klubova, OBERHAUSEN, 1979.

Priznanje Žirija, GIJON, Španjolska, 1979.

Diplome: CHICAGO, SIDNEY, MELBOURNE, 1978/79.

Glavni junak je navikao hodati onako kako ga je naučila mati. No svaki dodatni “učitelj” nastoji ga privoliti svom načinu hodanja, uvjeren da je upravo to najbolji stil. Što činiti?

UZBUDLJIVA LJUBAVNA PRIČA (1989.) 5:49

sc, crt, an, red. BORDO

poz. Pavao Štalter

muz. i šum. Davor Rocco

Po ekranu podijeljenom na osam autohtonih dijelova pratimo nastojanja glavnog lika da pronađe svoju ljubav.

Projekt je zapravo autorska igra fenomenom animiranog filma.

Specijalna nagrada žirija, ANNECY, 1989.

Nagrada Omladinskog žirija, BOURG-EN-BRESSE, Francuska, 1989.

Velika zlatna medalja, BEOGRAD, 1989.

Zagrebački salon, ZAGREB, 1989.

Prva nagrada za scenarij, TREVISO, 1990.

Festival se opako približava, imamo špicu. Ovo je jedna od dvije koje će se vrtiti na festivalu. Špice su poseban projekt predavača na Akademiji likovnih umjetnosti, Dine Krpana. Uskoro nešto više o gospodinu Krpanu, a sada uživajte u studentskoj špici.

Film o odrastanju i sazrijevanju, o tjeskobi i ambicijama, ispričan kroz priču o cipelama. O onom nepoznatom što nas gura kroz život, a što se ovdje manifestira kao nevidljivi kamenčić u cipelama. Kamenčić žulja i podsjeća i pomaže zaokružiti priču, vraća ju na početak i započinje iznova s nekim novim odrastanjem.

Veljko Popović rođen je 1979. godine u Splitu. Diplomirao je 2003. kao stipendist grada Splita na slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Zlatka Kauzlarića-Atača.

Od 1998. profesionalno se bavi računalnom grafikom; od 2003. radi kao glavni grafičar u studiju za razvoj kompjuterskih igara Lemonade productions. 2005. godine dobiva nazivno zvanje asistenta na Umjetničkoj akademiji u Splitu na kolegiju Elektronska animacija.

Suosnivač je studija za 2D i 3D grafiku i animaciju Lemonade3D.

Njegov debitantski film prikazan je na najvećim svjetskim animacijskim festivalima gdje je dobio čitav niz nagrada – između ostalih Nagradu FIPRESCI u Annecyju, Posebnu nagradu žirija na Animafestu, Grand Prix na Balkanimi i značajne pohvale filmskih kritičara.

Filmografija (autorski animirani film): Ona koja mjeri 2008.

Svjetlan Junaković rođen je u Zagrebu 23. 1. 1961. Diplomirao je kiparstvo 1985. na Accademia di Belle Arti di Brera u Milanu. Ilustracijom je prisutan na skoro svim bitnim izložbama u svijetu, a njegove autorske slikovnice u izdanju Bohem pressa iz Züricha objavljene su u preko dvadeset zemalja.
Samostalno je izlagao u Münchenu, Mantovi, Monzi, Busto Arsiziu, Lissoneu, Bariju, Budimpešti, Zagrebu, Mariboru, Ljubljani, Šibeniku, Varaždinu … Dobio je dvadesetak nagrada za svoj rad, širom svijeta.

Predaje ilustraciju na internacionalnoj ljetnoj školi u Sarmedeu (Treviso, Italija) i na zagrebačkoj likovnoj akademiji.

Mlada žena prolazi kroz ritual jutarnjeg ispijanja kave. Prelazak iz sna u javu okarakteriziran je nevidljivošću prostora koji postaje stvaran tek kad se kroz njega provuče miris kave.

Martina Lukanović rođena je 1982. godine u Rijeci gdje je završila Školu za primijenjenu umjetnost. 2004. diplomirala je vizualne komunikacije, smjer – grafički dizajn na studiju Umjetnosti i dizajna pri britanskom sveučilištu University of Central England u Birminghamu. Profesionalno se bavi grafičkim dizajnom od 2006. godine u sklopu vlastite tvrtke za dizajn. Ovo je njezin prvi animirani film.

Sto se dogadja kad san preuzme kontrolu nad javom?

Marko Meštrović rođen je u Stuttgartu 1972. godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine u klasi prof. Djure Sedera.
Imao je više skupnih i samostalnih izložbi.
Animacijom se bavi od 2000. godine. Filmovi su mu prikazani i nagrađeni na domaćim i međunarodnim festivalima.
Filmografija – autorski animirani film: Ciganjska 2004., Silencijum 2006., Note, 2008.

Eksperimentalni animirani film Tomislava Gregla istražuje svijet Kafkinih metafora u kojima je društvo dovedeno do apsurda.

Tomislav Gregl bavi se filmskim i video stvaralaštvom od 1987.godine u svojstvu snimatelja. Snimio je velik broj umjetničkih kratkometražnih filmova, a sudjelovao je u stvaranju sva tri hrvatska dugometražna animirana filma. Njegov prvi autorski film datira iz 2005. godine. Sudjelovao je u osnivanju ASIFA-e u Hrvatskoj, čiji je bio i prvi predsjednik. Član je HDFD i HZSU.

Filmografija (animirani film): Čežnja 2005., Malformance-Performance 2007. (nagrade: Dan hrvatske animacije 2007., Montpellier 2008.).