Moj put, Veljko Popović, studio Bold 2009. Dizajn: Svjetlan Junaković
Ove godine na glasovitom svjetskom festivalu animiranog filma Annecy 2010. između 39 filmova u službenoj konkurenciji kratkih filmova nalaze se dva hrvatska, “Moj put” Veljka Popovića i “Ne spavanje ne ubija” Marka Meštrovića, a među 52 studentska filma “Miramare” Michaele Müller. Čestitamo autorima i producentima na ovom uspjehu.
“Miramare” je proglašen pobjednikom u studentskoj konkurenciji na prvom Festivalu hrvatskog animiranog filma, isto tako je i “Moj put” pobjedio u konkurenciji autorskog filma. “Ne spavanje ne ubija” je priča za sebe i zaslužuje fenomenološku analizu.
Je li “Ne spavanje ne ubija” pravi “crtić” ili eksperimentalni film?
Jedne sam godine imao priliku prokomentirati s povjerenikom ministarstva svoj odbijeni projekt i otvoreno sam ga pitao u čemu je problem. Objašnjenje je bilo prihvatljivo: “film predugo traje, vi ste još neiskusni, a to nije mali novac za dati početniku”. Potom se pojavio argument od kojega sam se naježio: “To, u biti, nije pravi crtić, bilo je tamo projekata koji su pravi crtići pa isto nisu prošli”. Možda nema nikakve veze, ali sam radeći ovaj festival osjetio da postoje u struci dvije struje, jedna fura “crtiće” a drugi inzistiraju na eksperimentu. Sami procjenite koliko su te podjele nepotrebne.
“Ne spavanje ne ubija” je na Festivalu hrvatskog animiranog filma prošao bez ijedne nagrade, iako je riječ o iznimnom filmu, možda najzrelijem radu Marka Meštrovića, gdje propituje identitet i koristi urbanu ikonografiju koja jasno komunicira suvremenu umjetnost, kretanje, protok vremena i dovodi u pitanje umjetnost animacije same. Film spada u rubno eksperimentalni, ali to nije minus, dapače. Dugo se čuju po zagrebačkim strukovnim krugovima kako eksperimentalni film treba odvojiti od animacije i postoji zbog toga cijeli niz nagađanja što animacija jest a što nije. Kad se krajem pedesetih pojavila grupa oko Vukotića, Kostelca i Mimice jedan dio autora bio je zgrožen eksperimentom, danas jasno vidimo da su upravo ti eksperimenti otvorili prostor za razvoj izričaja i umjetnosti koja nas je plasirala u sam vrh svjetske animacije.
Kreativni sindikat i Bold studio kao trn u oku državnih donacija?
Meštrović spada u grupu Kreativni sindikat koja je prije koju godinu sa svojom Ciganjskom napravila preokret u uhodanim strukturama financiranja i proizvodnje animiranog filma. Danas je to studio Bold sa svojim filmom “Moj put”, koji je bez pomoći financijskih sredstava uvršten u dva svjetska festivala, dobio glavnu nagradu na Festivalu hrvatskog animiranog filma i apsolutno svojom kvalitetom dominira nad dvogodišnjom proizvodnjom u Hrvatskoj.
Postavlja se pitanje, po kojim se kriterijima dodjeljuju sredstva ako već drugi put u novijoj hrvatskoj povijesti imamo film koji osvaja nagrade, prolazi na festivale bez da je dobio državna sredstva, a s druge strane ogroman postotak filmova koji su nezapaženi ili čak prezreni od publike dobivaju ogromna sredstva za svoju proizvodnju? Ta pitanja postavljaju se tiho, po kafićima, u hodnicima, u atelierima, a javno se svi smješkaju i na neki način podržavaju taj potpuni nesrazmjer između poticaja i kvalitete.
